|
UVOD
Šire područje
Peć Mlina, prema povijesnim saznanjima i ostacima materijalne
kulture, kao i arheološkim, povijesnim i drugim istraživanjima šireg
područja bilo je naseljeno od najstarijih vremena-prapovijesti,
rimskog perioda, kasne antike i srednjeg vijeka sve do našeg
vremena. Uvjeti kontinuiteta življenja ljudi na ovom području bili
su vrlo povoljni zbog pogodne klime, pitomog zemljišta a naročito
zbog izobilja i bogatstva vode.
U svrhu izgradnje HE ''PEĆ MLIN'' u općini Grude, zapadna
Hercegovina, obavljena su kompleksna geološka istraživanja (geološka,
geofizička, geomehanička, inženjersko-geološka, hidrogeološka i
druga) područja istraživanja Drinovaca i Tihaljine, a zbog
postojanja velikog broja ponora, odnosno jama i pećina na toj
lokaciji ukazala se potreba i za speološko istraživanje.
Slika 1. Karta položaja istraženih objekata
U
morfološkom pogledu tlo je dosta raznoliko, a nadmorska visina
dosta varira. Osnovno obilježje ovom području, geološki gledano,
daju karakteristični oblici reljefa na vapnenačko dolomitnoj
podlozi, oblikovani dugotrajnim radom oborinske i protočne vode.
Proces okršavanja u dubinu pomaže svakako razlomljenost stijena i
prisutnost brojnih prslina i pukotina, kao posljedica složene
tektonske aktivnosti.
Područje oko
Drinovaca i Tihaljine s hidrogeološkog aspekta karakterizira dva
područja. Prvo područje čine sjeverni dijelovi s jako okršenim
stijenama u kojima voda brzo ponire i odlazi u niže dijelove, a
drugo područje čine krška polja što daje osnovni preduvjet za
razvoj poljoprivrede kao i života uopće. Ovo područje najvećim
dijelom izgrađeno je od krednih vapnenaca i dolomita debljine 3.000
m. Najstarije stijene su svjetlosivi i smeđi vapnenci sa čestim
nalazima mikrofosila.
U
tektonskom pogledu istraživano područje sastavljeno je od većeg
broja tektonskih jedinica (većih i manjih bora) koje su poremećene
većim brojem rasjeda. Primijećeno je navlačenje tektonskih
jedinica sa sjeverozapada na jugoistok i nakon navlačenja njihovo
razdvajanje i premještanje normalnim rasjedima. Posljedica ovakvog
geološkog sastava i tektonske aktivnosti je izrazita okršenost
terena s velikim brojem krških fenomena. Pojavljuju se ponori,
odnosno estavele i sufozije, kao i velik broj manjih krških uvala i
vrtača.
Jedan od objekata
našeg istraživanja je RAVLIĆA PEĆINA koja predstavlja jedno od
najznačajnijih prapovijesnih pećinskih naselja do sada djelomično
istraženih na čitavom području zapadne Hercegovine.
Slika
2. Topografski snimak Ravlića pećine
Prema našim
informacijama Ravlića pećina je djelomično arheološki istražena
i opisana od strane arheološkog muzeja Bosne i Hercegovine. Ravlića
pećina nema funkciju ponora, a nekada u prošlosti, najvjerojatnije
je imala funkciju izvora.
U
relativno bližoj prošlosti, a po prestanku funkcije izviranja
vode, ova prostrana pećina je bila naseljena od starije faze mlađeg
kamenog doba do brončanog doba. Tu su kasnije
povremeno boravili ljudi od srednjeg vijeka. Posljednji koji
su se njome služili bili su Hajduci ovog kraja iz XVIII i XIX
stoljeća.
Ulaz u špilju je
polukružnog oblika, a otvara se pod liticom neposredno uz put nad
izvorištem rijeke Tihaljine. Dužina istraženog dijela Ravlića pećine
je 145 m a dubina 20 m. Točka 0 određena je na ulaznom suhozidu, a
nalazi se 13 m udaljena od zapadnog zida špilje u smjeru 280
stupnjeva i 15,5 m udaljena od istočnog zida špilje u smjeru 85
stupnjeva. Ravlića pećina sastoji se od jedne veće i jedne manje
dvorane što će detaljnije biti opisano u nastavku.
RAVLIĆA
PEĆINA
Ovaj
objekt, kao što je već rečeno, se nalazi na području PEĆ MLINI,
i sadrži neke vrlo
zanimljive oblike kao što su npr. stalaktiti i kamenice , o
čemu će biti govora kasnije. Sada bi prvo nešto rekli o nekim
osnovnim karakteristikama ove špilje.
Dužina istraženog dijela Ravlića
pećine je 145 m, a dubina 20 m.
Širina samog ulaza je 27
m, a njegova visina u maksimumu iznosi oko 10 m (sl. 3 ).
slika
3. Ulaz
u Ravlića pećinu
Ulazna
dvorana se pruža u smjeru NE ( sjever-istok ) a generalni azimut
pružanja je 10°.
Dvorana je izduženo – eliptičnog oblika, dužine 118 m i prosječne
širine oko 40 m.
Ulazni dio dvorane je vodoravan i prekriven velikim kamenim
blokovima veličine 2 x 3 m (što se može vidjeti na sl. 4 ), a
zatim se dno dvorane spušta pod kutom od 23°
u dužini od 22 m, te se ponovno uzdiže formirajući na dnu ravni
plato.

slika
4.
Pri
dnu te udoline sakuplja se sva voda i otječe u smjeru zapadnog zida
špilje, a tijekom kišnih perioda, kada je prokapavanje
najintenzivnije, u udolini se formira slabi vodeni tok. Dno
udoline je prekriveno blatnim nanosom, dok je najviši dio sjevernog
dijela dvorane dobro zasigan radi konstantnog prokapavanja vode sa
stropa.
Kako
više idemo prema sjevernom kraju dvorana se postepeno sužava, a
tlo je na tom dijelu prekriveno manjim kamenim blokovima i kamenim
kršljem.
U
sjevernom dijelu špilje dolazi do malog
uzvišenja na čijem vrhu se nalaze krečnjačke tvorevine
– kamenice, koje se nalaze pri vrhu uzvišenja,
i stalaktiti, koji se pružaju sa svoda pećine.
U
sjeveroistočnom dijelu završetka dvorane otvara se pak
2 m uski, 1.2 m visoki i
6.5 m dugački prolaz u stražnji dio špilje. Ukupna dužina
tog prolaza je cca 30 m, a
generalni
smjer pružanja 45°.
Nakon uskog prolaza slijedi manja dvorana, isto tako eliptičnog
oblika kao i ova veća, veličine 12 x 7 m . Dno ove dvorane je
prekriveno nanešenom finom zemljom.
Završni
dio kanala uzdiže se pod kutom od +27°,
formirajući na kraju, usku dvoranu (veličine 2.5 x 1.5 m )
s plitkom lokvom procjedne vode na dnu. Čitavom svojom dužinom
kanal je u potpunosti zasigan, što ukazuje na to da je prisutan
intenzivan rad vode u nastanku tog dijela špilje. Nastavak kanala
je okomiti ²dimnjak
²
Čija
je vidljiva visina procijenjena na 8 m. Istraživanje ovog dimnjaka
zahtijeva posebnu, alpinističku tehniku istraživanja (slika 2 ).

slika
5.
slika 6.
Utjecajem
vode, tj. njenim dugotrajnim kapanjem tijekom vremena kroz male
pukotine na stropu spilje, stvaraju se razni vapnenački oblici, od
kojih su ovdje najviše zastupljeni stalaktiti i kamenice.
Izlučivanjem
vapnenačke mase na stijenama spilje stvaraju se sige. One sige koje
vise sa stropa nazivaju se stalaktiti i javljaju u jako neobičnim
oblicima ( što se može vidjeti i na slici 5.). Također se, na
zidovima pećine, taloženjem vapnenačke materije, stvaraju neobične
tvorevine ( sl. 6 ).
Drugi
oblik, na koji nailazimo u Ravilića spilji, su kamenice. One
su zdjelasta oblika i povremeno su napunjene vodom. Nastanak
kamenica se odvija u dvije faze.
U
početnoj fazi, kapljice vode svojim erozijskim djelovanjem polako
ali djelotvorno razaraju kamenito dno pećine. Tako kamenica dolazi
do svog prvobitnog zdjelastog oblika. Druga faza nastanka počinje
uslijed zadržavanja vode unutar kamenice. Tada vodna površina
apsorbira dio udarne snage kapljica koje su prvobitno produbljivale
podlogu. Voda sada više ne razara materijal uslijed djelovanja
kapljica, nego ona oplakuje rubove kamenica. Vapnenačka komponenta
u vodi biva oslobođena oplakivanjem rubnih dijelova, pa dolazi do
taloženja vapnenca po rubu kamenica. Taj proces taloženja vapnenačke
mase je vrlo polagan i vremenski veoma dugotrajan. Neke od tih
kamenica možemo vidjeti na slikama 7, 8 i 9.
slika 7.
slika 8.

slika 9.
Studenti
IV. godine (akademske 01/02
|