Tenelija i
miljevina se u Mostaru intenzivno eksploatiraju i koriste u
graditeljstvu od XVI stoljeća kroz vrijeme turske i zatim austro-ugarske
vladavine, sve do poslije II. svjetskog rata kada u građevinarstvu
počinju prevladavati moderni materijali.
.

Slika 1. Lokalitet
Mukoša
.
Kamen tenelija se
počeo intenzivno eksploatirati na lokalitetu Mukoša 1550-ih godina.
Mostar je u to vrijeme bio pod turskom vladavinom. Ovo razdoblje
obilježeno je gradnjom javnih, stambenih, obrambenih i najviše
sakralnih objekata. Svakako najveći graditeljski pothvat toga
vremena je Stari most, čija je gradnja trajala od 1557. do 1566.
godine. Postoji podatak da je kamenolom na lokalitetu Mukoša prvi put
otvoren upravo za gradnju Staroga mosta. Najstariji zabilježeni
objekt građen tenelijom je Karađoz-begova džamija, sagrađena
tijekom 1557/58. godine. Također, i ''Kriva ćuprija'' i mnogi
drugi objekti u kasnijim razdobljima.
.

Slika 2. Stara lokacija eksploatacije kamena
korištena za
izgradnju
Starog mosta, također na lokalitetu Mukoša
.
Tenelija se
pokazala kao kamen koji se lako reže i obrađuje; tek izvađen iz
kamenoloma dok još sadrži kamenolomsku vlagu može se rezati običnom
ručnom pilom i obrađivati najjednostavnijim alatima. Zbog toga je
bila rado upotrebljavan materijal za dekorativne dijelove građevina,
okvire i lukove, stupove s ukrašenim kapitelima, te nadgrobne
spomenike.
.

Slika 3. Obrađivanje kamena
.
GEOLOŠKO-PETROLOŠKE KARAKTERISTIKE LEŽIŠTA
Područje Hercegovine i jugozapadne Bosne geološki pripada
"Dinarskom karbonatnom krškom pojasu", koji se pruža od
Soče do Albanije. U tom pojasu su prvenstveno zastupljene
plitkovodne jurske naslage, koje se nastavljaju u kredne naslage,
poslije krede plitkovodno područje je karakterizirano prekidom
sedimentacije, a nakon toga slijede kompleksi paleogenih naslaga. U
zavalama koje su oblikovane krajem paaleogena formirane su jezerske,
slatkovodne neogene naslage.
Ležište tenelije i miljevine, dva varijeteta vapnenca, nalazi se
na lokalitetu Mukoša, oko 4 km južno od Mostara na lijevoj obali
Neretve, neposredno uz dionicu Mostar-Buna prometnice M17. Rijeka
Neretva protječe paralelno nalazištu na udaljenosti 200-250 m i
oko 30 m ispod nivoa nalazišta.
Uže područje ležišta izgrađuju neogenske, odnosno srednje i
gornjomiocenske naslage, dijelom prekrivene kvartarnim deluvijalnim
naslagama. Radi se o kontinentalnoj fazi geološke evolucije terena
područja mostarske kotline, tj. razdoblju formiranja naslaga u
jezerskim bazenima (slatkovodne naslage), (sl. 3.a.).
.

Slika
3.a.
.
U ležištu su uočene
dvije vrste kamena: tenelija - oolitski vapnenac i miljevina -
sitnozrnasti vapnenac. Obje su dobra sirovina za proizvodnju
arhitektonsko-građevnog kamena jer su malo degradirane pukotinama i
prslinama. To su bankovite strukture s azimutom pružanja
istok-zapad, pad slojeva iznosi 18°-25°.
Dva kamena su u ležištu nalaze međusobno interkalirani, tj. međusobno
se smjenjuju kao proslojci i veoma teško ih je razdvojiti na
terenu, iako uopćeno gledajući tenelija sačinjava gornji sloj
stijene koji prati konfiguraciju terena u naslagama debljine 60 cm
do 2 m. Zatim je jasno vidljiv oštri prijelaz prema sitnozrnastom
vapnencu donjeg sloja - miljevini (sl. 1.).
.

Slika
4.
.
Miljevina je znatno
zastupljenija od tenelije. Tenelija je cjenjenija, pa je i danas u
prodaji za oko 30% skuplja od miljevine.
U sklopu predavanja i vježbi iz kolegija mehanika stijena smo
posjetili nalazište Mukoša. Strojevi koje smo zatekli na
eksploataciji su: lančani sjekači sa dijamantnim segmentima, jaružalo
sa dubinskom kašikom, dizalice, žične pile. Prvo se radi
horizontalno prepiljavanje cca. 3.20m, a zatim vertikalni rez
1.20-1.80m, kod većih potreba do 7m. Dimenzije koje se nalaze u
prodaji su 1.5x1.5m.
.

Slika 5.
MINERALOŠKO-PETROGRAFSKI
OPISI TENELIJE I MILJEVINE
Tenelija
je kamen žućkaste boje kad je tek izvađena iz kamenoloma i
svijetlo smeđe boje u vlažnom stanju. Sušenjem dobiva bjeličastu,
a vremenom i starenjem svijetlo sivu i sivu boju. Homogene je
teksture i visoke poroznosti.
Miljevina je kamen bjeličaste do žućkaste boje s tamnijim
mikroslojevima smeđe žućkaste boje. U vlažnom stanju je svijetlo
smeđe boje. Na piljenoj površini, koja je izrazito glatka,
mjestimično se uočavaju nezacijeljene milimetarske pore. Neravnog
je loma, a prijelomne ivice su trošne. Ima trajnu povišenu vlažnost
i teško se suši.
Sadrži smeđežućkasti prah, odlomke fosila i gustu bijelu masu.
Veličina zrna vjerojatno pripada prašinastoj, a moguće i
glinovitoj frakciji. U tamnijem smeđe-žućkastom prahu primjetni
su milimetarski fosilni ostaci, kao i šupljine koje su vjerojatno
ostale nakon raspadanja ljuštura organizama.
.
FIZIČKA I MEHANIČKA SVOJSTVA
Prema kategorizacijama arhitektonsko-građevnog kamena tenelija i
miljevina spadaju u kamen vrlo niske čvrstoće, srednje težak,
ekstremno porozan i velikog upijanja vode.
Tlačna čvrstoća tenelije se kreće između 25 i 45 MPa, a
miljevine između 15 i 30 (35) MPa.
Tenelija i miljevina se izmjenjuju u proslojcima i na mnogim
lokacijama u stijenskoj masi nije moguće dobiti upotrebljive
blokove AG kamena, bilo tenelije ili miljevine.
Osim niske tlačne čvrstoće nepovoljna svojstva koja treba imati u
vidu su veliko upijanje vode i neotpornost na habanje. Prema
rezultatu ispitivanja otpornosti na habanje tenelija spada u
izrazito mekan kamen, što u ugrađenoj konstrukciji znači sklonost
mehaničkom trošenju, zaobljavanju oštrih bridova i sl. Na fasadne
obloge habajuće mogu djelovati jaki vjetrovi koji nanose pijesak i
prašinu.
Veliko upijanje vode ima izravan utjecaj na otpornost na mrazu i
smanjenje tlačne čvrstoće u uvjetima kvašenja. Kod tenelije se
zbog krupnozrnaste strukture voda brže iscijedi i kraće se zadržava
u strukturi kamena. Zbog toga je jako važno zaštititi kamen. A i
zbog estetskih razloga jer mijenja boju pod utjecajem atmosferilija.
O svojstvima i trajnosti tenelije i miljevine najbolje svjedoči
ugrađeni kamen u građevinama iz bliže i dalje prošlosti.
Tenelija vremenom dobiva na čvrstoći. Zbog visoke poroznosti i
tenelija i miljevina kada su tek izvađene iz kamenoloma sadrže
veliku količinu kamenolomske vlage, koja može sadržavati
rastvorene soli. Sušenjem kamena soli zajedno s vlagom migriraju
prema površini kamena gdje kristaliziraju stvarajući patinu. Također,
kod visokoporoznih vapnenaca s međusobno povezanim pornim prostorom
voda lako prodire u unutrašnjost pa kišnica s ugljičnim dioksidom
pretvara kalcit u rastvorljivi kalcij-hidrokarbonat, koji sušenjem
migrira prema površini gdje ponovo kristalizira kao kalcit tvoreći
čvršću koricu. Tako starenjem uz formiranje patine na površini
poboljšavaju se mehanička svojstva.
Što se tiče miljevine, do sada nije urađena suvremena mineraloško-petrografska
analiza, pa nije još moguća ni njena točna petrografska
klasifikacija (dugo se o miljevini govorilo kao o podvarijetetu
tenelije). U starim zgradama koje imaju zidove od miljevine oduvijek
se javljao problem povećane vlage.
Danas se tenelija i miljevina najviše koriste u estetske svrhe i u
interijeru. Na slijedećim slikama (sl. 6. ,sl. 7., sl. 8.) se vidi
nekoliko zanimljivih primjeraka:
.

Slika
6.
Slika 7.
.
.

Slika 8.
.
.
ZAKLJUČAK
Tenelija i
miljevina se na ovim područjima intenzivno koriste u graditeljstvu
od XVI stoljeća. Kamen tenelija se puno više primjenjivao od
miljevine. Za vrijeme vladavine turske na ovim područjima tenelija
se koristila u gradnji javnih, stambenih i sakralnih objekata.
Svakako, najveći objekt sagrađen od tenelije u to doba je Stari
most. Za obradu kamena potrebna je vješta ruka, a znamo da u to
doba nije bilo majstora na ovim prostorima. Zato su majstori mahom
dolazili iz Dalmacije, i svoju vještinu primjenjivali kako na
izgradnji javnih i stambenih objekata, tako i najviše na izgradnji
Starog mosta. Tenelija je kamen koji se lako obrađuje, zbog toga se
rado upotrebljavala. U dvadesetom stoljeću su se počeli
upotrebljavati moderni materijali. Tako je opala primjena tenelije,
a stari zanati sve više iščezavaju. Nakon završetka Domovinskog
rata ostalo je dosta oštećenih i srušenih građevina koje su ili
sagrađene ili dekorativno ukrašene od tenelije. Jedan od tih
objekata je i Stari most. Nastala je potreba za starim zanatima i
vještinom. Zato se pohitalo u pomoć stranim tvrtkama, koje već
odavno rade razne restauracijske i graditeljske poslove. Tenelija se
sve više primjenjuje u modernom graditeljstvu. Primjer tomu je Tržni
centar u Mostaru. Primijenjena je i na restauraciji kulturnog doma
Herceg Stjepan Kosača. No, vrhunac primijene je na izgradnji Starog
mosta, koji će nakon izgradnje izgledati potpuno isto kao i prije.
Studenti
IV. godine (akademske 02/03)